LobyM

EKSKLUZIVNO: Na kavi s predsjedničkom kandidatkinjom Vesnom Škare-Ožbolt!

Točno u podne. Ali ne kao u westernu, dvoboj, već kavica na Cvijetnom placu.
Sunčano i toplo bablje ljeto izmamilo je na terase i ulice i šetače i one koji rade i one koji umišljaju da nešto rade(kao ja, hahah) svu silu likova ,a ja u sred te vreve koračam s umjerenim strahom; da nešto ne pođe po zlu. Ali sabrat ću se ja na vrijeme, govorim sebi; pa što? i predsjednici/e piju kavu, ne ?
Dočekuje me zgodna, simpatična mlada žena, Glorija, njezin PR. U zadnji tren moramo pročešljati još par pitanja koja sam naknadno smislila .Vesna malo kasni, ali ništa zato; prilazi nam sa širokim osmjehom na licu, jednostavna elegancija, čvrsti stisak ruke koji upućuje na čvrstinu karaktera. Sviđa mi se na prvi pogled.Vedra, optimistična, jednostavna mlada žena koja sigurno zna što hoće ali i kako to ostvariti. Malo čavrljamo ali u trenutku prelaska na posao, tj interview, odmah postaje savršeno ozbiljna.


G. Ožbolt, iako je o Vama već sve manje više poznato, molim Vas recite mi , što je Vas kao mladu osobu motiviralo da aktivno uđete u politiku i recite mi nešto o svojim iskustvima suradnje s prvim Hrvatskim predsjednikom dr Tuđmanom?

U predsjedničke dvore došla sam kao mlada i relativno neiskusna osoba. Nije uvijek bilo lako raditi s Tuđmanom, mnogo je očekivao od svih nas. Ipak nije bio ni blizu tako tvrd kako se mnogima činilo. Možda sam imala sreću što sam došla kao mlada i što sam žensko te mi je dopuštao možda malo više nego drugima, primjerice, da ga kritiziram i da mu oponiram. Moram priznati da sam to ponekad koristila kako bih nametnula neke svoje ideje. Nakon nekog vremena, kada je uvidio da se jako trudim, da brzo učim i dobro radim, počeo me ozbiljno uvažavati i zahtijevati sve više. Početničkim greškama više nije bilo mjesta.

Smatrate li da bi predsjednik republike trebao imati veće ovlasti od sadašnjeg predsjednika Mesića i kakve?

Mišljenja sam da to i nije potrebno; i ovakav opseg ovlasti predsjednika ostavlja širok prostor djelovanja, naravno, pod uvjetom da imate znanja i sposobnosti. Iz primjera Mesića može se vidjeti koliko je on zapravo, uza svu ograničenost predsjedničkih ovlasti, utjecao na dnevnu politiku i uspijevao nametati neke teme cjelokupnoj javnosti. Nema sumnje da će njegova dva mandata ostaviti veliki trag u povijesti Hrvatske, po nekima dobar a po nekima loš. Iako su mišljenja javnosti dakle, podijeljena, ipak mislim da je njegova cjelokupna slika pozitivna.

Što biste Vi kao predsjednica donijeli državi i koji bi bili Vaši prioriteti?

Jedino što me zanima jest mogućnost da potaknem promjene i reforme koje su ovoj zemlji nasušno potrebne. Ovo na što danas nalikuje Hrvatska je......strašno. Nered na svim razinama, totalna erozija morala, čovjek se više niti novine ne usudi otvoriti bez da pri ruci ima tabletu nitroglicerina, afere jedna gora od druge, milijunske cifre koje su završile u nečijem džepu vrište s naslovnica. Nema dana da se ne zapitam, jel' to kraj ? Hoćemo li mi uopće opstati kao zemlja ili ćemo doista završiti kao nečija kolonija? Prvo što bih učinila jest zaustaviti taj raspad sistema, pozvati cjelokupno stanovništvo, mlade i stare da se zajedno potrudimo posrnulu Hrvatsku osoviti na noge. Zajedno, Hrvati mogu sve. To su već dokazali.



Borba protiv korupcije i kriminala, da li je to moguće i na koji način? Je li to samo stvar političke volje ili postoje i neke druge zapreke?

Ne postoje nikakve druge zapreke osim nedostatka političke volje. Gledajte, prava korupcija je pri vrhu vlasti pa je onda iluzorno očekivati da će netko iz tog vrha učiniti nešto konkretnog; naprotiv, taj će iskoristiti svoju poziciju i moć da blokira ili barem odgodi bilo kakvu ozbiljniju istragu jer, ako nije sam involviran u koruptivne radnje, onda je to njegov kolega, prijatelj, partner u stranci.... I onda oni, u nižim ešalonima vlasti ili javnim upravama, razmišljaju, otprilike, pa zašto bih se ja držao zakona ko' pijan plota i tresao se zbog 100 Eura mita kad ovi „gore“ ukradu milijune kuna, i čak ako dođu i u medije, ništa im se ne desi. Naši zakoni su dobri, uglavnom su već usklađeni s EU zakonima, suci i sudovi su također kvalitetni, no dovoljno je samo nekoliko korumpiranih sudaca i cijeli sustav dolazi pod znak pitanja. Nemam iluzija da možemo izgraditi društvo totalno lišeno korupcije, toga nema nigdje, ono što moramo je svesti korupciju na minimalnu mjeru. Uvjet za to je da se svaka otkrivena ili prijavljena korupcija, sankcionira. Onog dana kad u Hrvatskoj ministar padne zato što je kupio litru mlijeka službenom karticom (jer, taj čas nije pri sebi imao gotovine) tek tada ćemo moći reći da je Hrvatska uređena država. Isto vrijedi i za nepotizam; nemoguće ga je iskorijeniti, toga je bilo od pamtivijeka i biti će, ima ga i u drugim državama, no ni izdaleka u ovoj mjeri kao kod nas. Temeljni problem Hrvatske jest taj što je razina korupcije i nepotizma probila apsolutnu granicu tolerancije.

Smatrate li da je naš kazneni zakon preblag ili su samo suci preblagi?

Ne bih rekla da je zakon preblag a niti su to suci. Naš Kazneni zakon po strukturi i težini sankcija sličan je kaznenim zakonima većine europskih zemalja. Kazne su visoke, ali primjena najviših kazni je vrlo rijetka. Suci i kad imaju tu mogućnost, rijetko izriču najstrože ili najviše kazne tako da je do današnjeg dana u Hrvatskoj izrečeno svega nekoliko kazni na 40 godina zatvora. Otuda i opća percepcija da su kazne blage, iako to zapravo nisu, jednostavno, radi se o tome da se rijetko izriču maksimalne kazne. Mislim daje veći problem neujednačenost sudske prakse, odnosno u različitom kažnjavanju za ista kaznena djela na različitim sudovima; tako će se, primjerice, u jednoj županiji za provalu dobiti 1 godina zatvora, a u Zagrebačkoj županiji uvjetna osuda.

Jeste li kao bivša ministrica Pravosuđa zadovoljni postignutim rezultatima?

Nisam samozadovoljni tip niti sam sklona živjeti na staroj slavi. Uvijek mislim da sam mogla napraviti više i bolje. Svaki svoj rezultat uvijek iznova analiziram, tražim greške... No, ako smijem izdvojiti neke stvari na koje sam doista ponosna, to su: mirna reintegracija istočne Slavonije, ukidanje zakona o lihvarskim kamatama - moram reći da mi je to bio poseban „gušt“, ići protiv jakog, ustaljenog sustava i prakse, da bi zaštitio tzv. malog čovjeka. Velika je satisfakcija boriti se protiv neke duboke nepravde i nemoralnih zakona i u tome uspjeti. I treće, projekt sređivanja zemljišnih knjiga, odnosno, e-gruntovnica, s ciljem onemogućavanja različitih sumnjivih transakcija nekretninama i zemljištem.
Na žalost, nisam imala prilike do kraja provesti neke svoje projekte, primjerice, Robin Hood zakon, zakon o maloljetničkoj delikvenciji i još neke.

Iako po struci niste ekonomist , sigurno imate kao i svaki građanin svoje viđenje izlaska iz krize i mislite li da će ovaj nepopularni “harač “ zaista popuniti državnu kasu ?

Harač će samo sanirati goruće rupe da bi se održao financijski sustav države na površini vode. Ali to nije nikakvo dugoročno rješenje. Da je ova i prethodne vlade već napravile reformu javne uprave, da su reducirali subvencije javnim poduzećima koja stvaraju gubitke, da su srezale povlaštene mirovine, da ne nabrajam dalje.. mogle su se napraviti prilične uštede te se ne bi trebao ni veći PDV niti harač. Ako ova Vlada konačno ne krene u konkretne reforme, nema šanse da će prikupljeni harač osigurati dugoročniji „mir u kući“. Zato mi je pomalo smiješno da ministar Šuker već sada izjavljuje kako će harač ukinuti već tamo 2011. godine...Pitam se na temelju čega on radi takve prognoze kad je upravo on do prije nekoliko mjeseci pričao da krize neće biti da bi ga realnost vrlo brzo negirala!

A izjavu dr. Hebranga da je „harač“ porez koji bi domoljubi smatrali „porezom solidarnosti" smatram bezobraznom. Ovdje se radi o tome da Vlada nije napravila svoj posao, odnosno da ga je radila loše i maćehinski raspolagala s novcem svih nas. I sada, kad je „spiskala sve što se spiskati dalo“ navaljuje se na leđa narodu da pokrije njeno nerazumno zaduživanje i apelira na njegovu solidarnost?!
Imam osjećaj, a on me rijetko vara, da je i ova Vlada negdje duboko svjesna svoje nekompetentnosti, a i da nema hrabrosti konačno uzeti škare i presjeći sve što ne valja. Ona čeznutljivo gleda prema vani i vreba svaki znak oporavka u međunarodnom okruženju, ne usudi se sama djelovati u okvirima u kojima može da bi zaustavila negativne trendove nego stvari prepušta situaciji, odnosno rastu inozemne potražnje i raspoloživosti inozemnog kapitala. Prema inozemnim izvorima, početak globalnog gospodarskog oporavka pomaknut je negdje na sredinu 2010. godine. Ali, što će se desiti ako, kako spekuliraju inozemni financijski i ekonomski stručnjaci, izbije još jedna recesija ?? A to nije nemoguć scenarij, jer svakom je jasno da ovaj mali oporavak kojeg bilježe EU zemlje a i SAD je doista na krhkim nogama.


Ipak ostaje činjenica da se i taj bolan potez, taj dodatni teret ipak mogao i pravednije rasporediti. U javnosti ima dosta nezadovoljstva zato što ne plačaju svi jednako, ispada da najmanje ili uopće ne daju ništa upravo oni koji imaju najviše. Može li se po Vama nekako popraviti ta porezna politika , smanjiti previsoka stopa PDVa ,barem za osnovne potrebe, hrane,odjeće, obuće? A da se istovremeno uvede porez na luksuz?

Harač je trebao biti progresivan porez ali on to nije. To je ekonomski loša odluka koja će, osim što će dodatno osiromašiti slabije stojeće građane – ne mogu reći „srednji sloj“ jer toga u Hrvatskoj zapravo više nema - još dodatno smanjiti ionako poraznu konkurentnost Hrvatske. Taj zakon je u svojoj suštini duboko nepravedan i zato izjavu dr. Hebranga da je „harač“ porez koji bi pravi domoljubi trebali smatrati „porezom solidarnosti" smatram, u najmanju ruku, bezobraznom. Ovdje se radi o tome da Vlada nije napravila svoj posao, odnosno radila ga je loše i maćehinski raspolagala s novcem svih nas i, sad, kad je „spiskala sve što se spiskati dalo“ traži od građana da pokriju njeno nerazumno zaduživanje i apelira na njihovu solidarnost?! Što se poreza na luksuz tiče, nisam sigurna koliko bi se njime napunio proračun – prema planiranju to bi ove godine bilo znatno manje nego prošle. Tu bi se moglo desiti da se tim porezom uništi malu brodogradnju a oni koji kupuju letjelice i plovila iznad 350 tisuća kuna vrijednosti, za koje bi se taj porez primjenjivao, registrirat će ih, ako već nisu, u drugim državama. Mislim da se taj porez trebao drugačije planirati, kako bi se onemogućila maksimalna izbjegavanja plaćanja poreza na način da se skuplja vozila kupuju se na račun tvrtki.
Mislim da bi bilo prostora za smanjivanje stope PDVa za neke osnovne namirnice, uostalom to je bilo i predloženo (smanjenje na 10% za hranu i piće) pred sezonu, no na kraju je ta mjera prebačena za slijedeću godinu. Nadajmo se da će tako biti, jer Hrvatska ima daleko najveći PDV u regiji

Kakav je Vaš stav o odnosu između Crkve i države ?

Hrvatska je sekularna država a Crkva ima svoje mjesto koje nitko ne dovodi u pitanje. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske valja poštivati. Neki problematiziraju Članak 6. Ugovora kojim su definirane financijske obveze Hrvatske prema Crkvi i ja se slažem da se neke stvari mogu promijeniti, i članak 15. Ugovora otvara tu mogućnost, ako se promijeni stanje u državi. Složit ćemo se, mislim, svi da su okolnosti u državi danas bitno, bitno lošije nego 1998. godine kada je on potpisan. No, dok Vlada ne krene u pregovore oko revizije Ugovora, isti valja poštivati. Osobno držim da bi reviziju trebalo učiniti, privremeno obustaviti isplate iz proračuna kao što se napravilo s plaćama i povišicama, s obzirom da je država u bitno lošijem stanju nego prije. I Crkva treba pridonijeti ublažavanju krize.

Smetaju me primjedbi nekih da se Crkva miješa u politiku; Crkva, kao javna institucija ima pravo na svoje mišljenje, je li tako? Naravno, mogli bismo sad diskutirati o tome koliko mišljenje o nekoj stvari kardinala Bozanića utječe na pojedinca ili na cjelokupno, većinsko katoličko stanovništvo, no, isto tako se postavlja pitanje koliko mišljenje o nekom problemu, primjerice predsjednika države ili predsjednice Vlade utječe na hrvatsku javnost. Ne možemo braniti Crkvi da javno iznosi svoje mišljenje o nekom problemu, baš kao što to ne možemo braniti bilo kojoj javnoj osobi ili predstavnicima javnih institucija. To govorim iz razloga što neki prozivaju Crkvu da se miješa u politiku. Ne možemo imati dvostruke standarde.


Da li bi se po Vašem mišljenju trebali dati na uvid javnosti registri branitelja i invalida Domovinskog rata i mislite li da je potrebno ućiniti reviziju registara?

Da, apsolutno. Ja sam već naglašavala potrebu za transparentnošću registara ali i za revizijom. Konačno bismo trebali imati točan uvid u to koliko je branitelja sudjelovalo u domovinskom ratu, koliko imamo invalida, tko je sve ostvario prava na mirovine,invalidnine i jesu li svi ti zahtjevi opravdani, odnosno udovoljavaju li svi kriterijima za dobivanje istih.

Što bi po Vašem mišljenju za Hrvatsku značio ulazak u EU, a koje negativne strane ta asocijacija može donijeti?


Ulazak RH u EU će značiti prije svega konačno uspostavljanje pravne države. Na žalost, nismo u stanju sami dovesti državu u red. Ne bih sada išla u šire elaboriranje zašto je to tako, samo kratko: mislim da je to ponajviše zbog loših vlada od rata naovamo, loših zakona donesenih u vrijeme tranzicije, kriminalne privatizacije, korumpiranog i neefikasnog pravosuđa i nesposobne i isto tako korumpirane birokracije.
U godišnjem izvješću Europske komisije za 2008 opet nam spočitavaju sporost u izgradnji moderne i stručne državne službe i reformi pravosuđa te slabu provedbu antikorupcijskog programa .Nije mi drago, i vrijeđa me kao građanina to što nas razna međunarodna politička tijela tjeraju, metodom „mrkve i batine“ na provođenje tih nužnih reformi. Nije mi drago jer ima tu i dvostrukih standarda, političkih igra i igrica, pa i ucjena. Često se pitam: je li nam to trebalo? Zašto nismo sami riješili stvari i izgradili uređenu i pravnu državu, za našu dobrobit, ne zbog Europske unije? Zato jer su se sve naše vlade do sada bavile podilaženjem biračkom tijelu samo da bi se održale na vlasti kako bi mogle nesmetano i netransparentno trošiti novac hrvatskih građana.
Što se tiče negativne strane ulaska u EU ja ih, za sada, ne vidim. Euroskepticizmu nema mjesta; može nam biti samo bolje. Ograničenje suvereniteta, čega se neki boje, ne vidim kao problem; uostalom, to je nešto što niti mi niti druge zemlje članice Europske unije ne možemo izbjeći. Jasno je da će se neke ključne odluke donositi u Bruxellesu a ne u Zagrebu.

G. Ožbolt, imate li Vi kao recimo buduća predsjednica države viziju, u smislu napretka Hrvatske, kako vidite Hrvatsku državu budućnosti i u kojem pravcu bismo trebali usmjeriti svoje napore ka boljitku?
Da li je to poljoprivreda, uzgoj zdrave hrane, turizam , industrija, energetika ect.?

Moja vizija buduće Hrvatske je ono što žele i obični ljudi – sretnu i bogatu zemlju i sretne ljude. Zvuči utopistički, ali kad malo bolje pogledamo što sve Hrvatska ima, a ovdje mislim na prirodne resurse ali i na ljude, i nije. Pogledajte male zemlje u Europskoj uniji, najmanje su i najbogatije; prema BDP-u po stanovniku (u 2006.) Luksemburg, Irska i Danska. A Slovenija s dva milijuna stanovnika 23. je najmanja zemlja EU, ali 16. po bogatstvu.
Kao predsjednik-operativac – a to je kako ja percipiram ulogu predsjednika jedne države – pozvati ću sve ponajbolje stručnjake da se angažiraju u projektima potrebnim da se Hrvatska konačno pokrene s mjesta i da i ona uđe u taj krug malih bogatih država.
Područja rasta u kojima leži budućnost i u koja trebamo ulagati kako bismo poboljšati životni standard i dostigli blagostanje uključuju zdravu hranu, obnovljivu energiju, biotehnologiju, nanotehnologiju, održivi turizam i naravno - obrazovanje.
Hrvatska je sad već gotovo 50 posto ovisna o uvozu energije, a prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva ovisnost o uvozu energije do 2030. povećat će se na više od 90 posto! Dakle, moramo ulagati u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i energetska učinkovitost ali i u održivo vodno gospodarstvo i reciklažne tehnologije, općenito u tzv. 'zelena tržišta' jer ona osiguravaju rast, dodanu vrijednost i radna mjesta. Procjene stručnjaka su da će to tržište do 2020. narasti na više od 2.000 milijardi, i sad, pomislite koliko bi Hrvatska profitirala da uspije zauzeti samo jedan posto tog tržišta – osigurali bismo 20 milijardi eura izvoza! Osim toga, ekstenzivnim ulaganjem u obnovljive izvore energije Hrvatska štiti svoj okoliš – a čisti okoliš je hrvatski trademark.
Industrijski sektor u Hrvatskoj je na umoru: samo u prvih sedam mjeseci ove godine zabilježen je pad od čak 10% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Vlada mora odrediti vodeće nacionalne industrije, primjerice zelene tehnologije jasno definirati koje su to propulzivne grane u koje treba ulagati i u kojima Hrvatska ima šanse postići konkurentnu prednost pred ostatkom svijeta..
Trebamo konačno shvatiti i to da je poljoprivreda te proizvodnja ekološki zdrave hrane kao imperativ za održivi razvoj zemlje, naš prioritet. Stoga bih prvo predložila da se stane s rasprodajom državnog, poljoprivrednog zemljišta koje bi trebalo objediniti u jednom fondu i davati u koncesiju.
Turizam se u Hrvatskoj još uvijek percipira kao relativno siguran i nepresušan izvor profita na bazi „ što više kreveta uz obalu mora“. Niti jedna vlada do sada nije složila suvislu i kvalitetnu strategiju razvoja turizma kojom bi se maksimalno koristile komparativne prednosti naše zemlje na originalan način. Tako, primjerice, još nemamo izgrađenu infrastrukturu ni adekvatan menadžment za kulturni turizam i definirane ture, što najviše zanima turiste iz Rusije, Ukrajine, Indije i Kine, zemlje za koje se od slijedeće godine ukida vizni režim. Kina je posebno zanimljiva jer s Hrvatskom, kao jedinom zemljom u regiji, 2005. potpisala partnerstvo o općoj suradnji. To je velika zasluga predsjednika Mesića čija je posjeta Kini 2002. godine, za mandata Jiang Zemina, otvorila Hrvatskoj ovo brzorastuće tržište.


Kako zaustaviti odljev najkvalitetnijih stručnjaka i znanstvenika iz zemlje. Uzmimo samo primjere sjajnog genetičara Prof dr Đikića ili Prof dr sci Davora Pavune, zar takvi stručnjaci nisu potrebni Hrvatskoj i kako ih zadržati?

Naravno da su potrebni. No, ova sredina još uvijek nije napredovala do razine u kojoj će se stručnost i pameti cijeniti više od dobrog auta ili jahte. Materijalno kao jedini cilj i smisao života jest nešto što se i mladima nameće kao uzor, intelektualna razina koja se podržava jest prosječnost a sve što iskače iz toga često se percipira kao smetnja, kao problem. Novostvorena „elita“ iz 90-tih nije imala sluha za „izvrsnost“, više je bila orijentirana na zgrtanje bogatstva i naravno da su u takvim uvjetima „mozgovi“ krenuli put pod noge u bijeli svijet gdje se pamet i znanje cijeni i gdje nitko nikad, niti u šali a kamoli u Parlamentu nije rekao da „kilo mozga vrijedi 2 marke“. No, mislim da se stvari se mijenjaju, a čini mi se i da građani osjećaju kako ova kriza, svojevrsna katarza, ponovo vraća neke prave vrijednosti, one koje smo zagubili na mukotrpnom i predugom tranzicijskom putu. Ja sam po prirodi optimista, i sigurna sam da će se ova zemlja ponovo uzdići i biti onakva kakvu smo je svi mi sanjali – dostojanstvena, uljuđena zemlja u kojoj se cijeni rad i u kojoj se cijeni čovjek koji pošteno radi. Tada će se vratiti i brojni naši stručnjaci i znanstvenici. Neki su se već i vratili a neki pak blisko surađuju i razmjenjuju znanja sa svojim kolegama iz Hrvatske te i na taj način daju svoj obol „ponovnom rođenju“ naše lijepe Hrvatske.

Trendovi razvoja svjetskih tehničkih i medicinskih inovacija, stvaranje umjetne inteligencije, robotizacija,kloniranje, uzgoj vlastitih organa, GMO , da li je Hrvatska uopće i u kojoj mjeri spremna ići u korak s najnovijim svjetskim trendovima koji zastrašujuće brzo napreduju na svim poljima?

Ne, Hrvatska još nije dovoljno spremna, dijelom zbog difuznog financiranja onih koji „proizvode“ nova znanja kao što su instituti, R&D odjeli i pojedinci-stručnjaci ili znanstvenici a dijelom zbog još uvijek nedovoljno kvalitetnog obrazovnog sustava. Bologna proces, prema onome što sam čitala, ima određenih nedostataka, možda zato što je provedena bez valjane pripreme. No, vjerujem da će se stvari u tom segmentu popraviti, da će se poraditi na problemu nedovoljne povezanosti obrazovnih institucija s gospodarstvom kako bi i Hrvatska uhvatila korak s najnovijim svjetskim trendovima u razvoju tehnologije, inovacija, itd. Državne poticaje treba usmjeravati na one institucije ili pojedince koji svojim postignućima direktno pridonose gospodarskom razvoju, a ne da se kod dodjela potpora poduzetnicima ne radi razlika između starih obrta i tehnološki izvrsnih kompanija. Osim toga, da bi Hrvatska bila u trendu sa svjetskim napretkom na navedenim područjima, trebalo bi jasno identificirati klastere znanja najkompetentnije za izvoz, razviti sustave stipendiranja, privlačiti strane istraživače, kompanije i udruženja te članova dijaspore važnih za određene klastere.

Sada bih Vam rado postavila nekoliko pitanja o kojima se u našem društvu dosta govori, postoje oprečna mišljenja a oko nekih se diže i podosta prašine.
Kako Vi gledate na istospolne zajednice, posvojenje djece unutar njih? Vaš stav i obrazloženje?

Nemam ništa protiv istospolnih zajednica, no nisam baš sigurna da je to najbolje okruženje za odgoj djeteta? Bojim se da nedostaje ta ravnoteža (otac-majka) bez obzira što u takvim zajednicama postoji podjela uloga na onog koji je dominantan (dakle, muško) i drugog/drugu koji/koja predstavlja ženu.

Odobravate li pobačaj i u kojim okolnostima?

Nisam za to da to bude način kontrole; u medicinski uvjetovanim slučajevima kao i u slučajevima npr. silovanja odobravam, ako žena tako odluči.


Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji oko kojeg se ovih dana lome koplja ne samo u Saboru, već na svim razinama?

Već sama činjenica da se Zakon mijenjao dok se još ni tinta nije osušila govori o (ne)kvaliteti tog zakona. Dobra je stvar što je ministar Milinović konačno pokrenuo izradu tog kompleksnog zakona jer stari je zakon iz 1987. regulirao samo doniranje sjemena i trebalo je uvesti kontrolu ove djelatnosti; no, nisu mi jasne dvije stvari: kako to da je do samo prije nekoliko tjedana struka tvrdila kako je zamrzavanje jajnih stanica daleko skuplje i manje efikasno od standardne metode zamrzavanja zametaka, da bi se nekoliko tjedana kasnije rekli da to nije nikakav problem? Iako će nova metoda biti i do 15% manje uspješna od stare?
Koliko mi je poznato, sličan zakon je usvojen u Njemačkoj i Italiji i nedostaci su se već pokazali, konkretno, odredba talijanskog zakona o broju jajnih stanica koje se mogu oploditi je pred ustavnim sudom Italije. Čini se da Šeks i Milinović čvrsto stoje na stajalištu da nije pametno učiti na tuđim greškama, nego isključivo na vlastitim. A da ne spominjemo kako katolička Španjolska i Poljska imaju liberalnijji zakon koji osigurava liječenje neplodnosti najsuvremenijim metodama.
Druga stvar koja mi nije jasna - ako je istina ono što je jedan renomirani stručnjak izjavio za tisak kako je struka pri izradi zakona samo PONEKAD konzultirana - tko je to onda radio na izradi tog doista kompleksnog zakona (osim, naravno, pravnika)? Mislim da je ovo nešto što bi ministar Milinović bio dužan objasniti javnosti.

Pronatalitetna politika; da li je to stihisjko riješavanje problema rodiljnim naknadama, rodiljnim dopustima a zapravo bez pravoga plana o budućnosti te djece?

Koliko god su mjere koje je premijerka Jadranke Kosor, tada potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti donijela početkom ove godine dobrodošle (pravo zaposlenih i nezaposlenih rodilja na potporu, fleksibilno korištenje roditeljskog dopusta do osme godine djetetova života, pravo na posvojiteljski dopust, itd.) to neće biti dovoljno. Prema projekciji Populacijskog Odjela UN-a za stanovništvo Hrvatske do 2050. godine predstoji nam intenzivan nastavak procesa depopulacije, ubrzan porast broja i udjela starog stanovništva, smanjenje udjela mladog stanovništva i smanjenje broja stanovnika u radno sposobnoj dobi. Studija predviđa da će broj starog stanovništva biti čak 1,8 puta veći od broja mladog, što će za naš mirovinski sustav, sustav zdravstvene zaštite i socijalne skrbi biti veliki problem. Ipak, aktivna pronatalitetna populacijska politika može donekle ublažiti jačinu navedenih promjena i ti opet dolazimo do obrazovanja kao jednog od ključnih: naime, što je veći broj visokoobrazovanih ljudi, to je država prosperitetnija, u prosperitetnoj i bogatoj zemlji više je živorođenih i manje iseljavanja jer mladi će htjeti ostati u zemlji u kojoj imaju perspektivu.

Što mislite o ženama u politici i na visokim funkcijama uopće?

Danas je sve više žena u politici, čak i u manje modernim državama od jedne Hrvatske. Valjda je vrijeme da se u 21. stoljeću koačno počne shvaćati da spol nema veze s kvalitetom i znanjem. Jedna Angela Merkel četvrtu godinu za redom je prema magazinu Forbes najutjecajnija žena svijeta. Nije li to fantastično? Johanna Sigurdardottir, prva premijerka Islanda, pa Sheikh Hasina Wajed, premijerka Bangladeša,: Zinaida Greceanii premijerka Moldavije, premijerka Julija Timošenko, „samuraj u suknji“ kako je Ukrajinci zovu...a od žena predsjednica predsjednicu Argentine, Cristinu Kirchner pa prva žena Indije, Pratibha Patil, zatim Michelle Bachelet, predsjednica Čilea, hrabra žena, nevjerojatne biografije, Ellen Johnson Sirleaf, predsjednica Liberije i prva žena neke afričke zemlje, zatim Tarja Halonen, prva žena na vlasti u Finskoj....i, mislim da možemo biti ponosni da je i Hrvatska, s premijerkom Kosor, postala članica tog „kluba svjetskih žena“.
Rekla bih da žene daju dodatnu vrijednost politici zbog svojeg drugačijeg iskustva, pogleda i drugačijih prioriteta, manje doze agresivnosti, više empatije i urođena sposobnost za multitasking. Općenito, one su promišljenije posebice u odlukama o kojima ovise i drugi. To je uostalom i glavna teza iz istraživanja Sveučilišta Columbia i banke Goldman Sacks koja kaže da je ova recesija zapravo veliki evolucijski korak u kojem će mačističko vodstvo u ekonomiji i politici biti relativno brzo zamijenjeno stabilnim, brižnim i promišljenim ženskim vodstvom. A studije provedene u EU korporacijama pokazale su da aktivnija participacija žena u tvrtkama pomaže da one budu efikasnije i da izbjegnu rizična ulaganja.

Službeni je dio završen, opet se možemo malo opustiti pričama o djeci, Valentini i Tinu, kojeg mama rano ujutro vozi u školu , o strpljivom suprugu Zlatku, koji je eto «trpi» već punih 20 g. O modi koju baš i ne prati, jer ne pati od markirane odjeće, ali zato voli tenis, rolanje i nadasve klasičnu glazbu. Joj to , tu smo se našle.... bilo bi još puno toga za ispričati o Vesni ženi, supruzi, majci o pretrpanom dnevnom rasporedu odvjetnice, političarke, ali vremena je malo. Nekom drugom prilikom jer obaveze čekaju, putovanja .
Zamišljam je u njenom domu, u neku tihu, toplu ljetnu noć gdje prebire po klaviru. Možda svira Fur Elise, L.V. Bethovena, kojeg toliko voli.
Ah da, zaboravila sam je pitati kako može cijeli dan izdržati u štiklama?
Meni osobno, to je pitanje svih pitanja!
Sretno Vesna i hvala na kavi!